Hyundaijev Coupe će sa svojim novitetima dostići još slavniju Cher, jer u poređenju sa ovom pjevačicom i glumicom, koja sa beauty zahvatima starenje samo odlaže, ovaj ‘korejac‘ iz godine u godinu postaje mlađi i ljepši.
I TATA BI SINE!
Sa tehničke strane, ako posmatrate Hyundai Coupe, odmahnut ćete rukom. A kupcima ponekad uopće nije bitno šta se nalazi pod poklopcem motora, blatobranima, pod sjedištem… A upravo izgled je prvo što primijete kod automobila. Iako u Hyundaiu vole naglašavati da je Coupe nov, istina ne ide dalje od prinove. Ona je donijela novi prednji odbojnik sa drugačijim otvorima za hvatanje zraka - sa ‘ugrađenim’ maglenkama, svjetla sa čišćim ‘staklom’, bočne ukrasne otvore sa integriranim upravljačem, novi zadnji odbojnik, koji obuhvata dva ovalna završetka ispušnog sistema, i nova zadnja svjetla. Coupe je sa dizajnerskim dodacima još dopadljiviji, s ogledalcima na retrovizorima sada izgleda agresivnije, a sa ‘novom’ zadnjicom još uočljivije.
U unutrašnjosti je manje promjena. Osvjetljenje je prijatne tamnoplave boje, autoradio je još uvijek ‘aftermarket’ i ima dobru ocjenu kod predmeta ergonomija, te premalu dugmad. Nešto dugmića nije osvijetljeno, dugme prosječnog skromnog računara (prosječna brzina, vrijeme putovanja, domet) je na mjestu iznad ručne kočnice (između mjerača), plastični unutrašnji rukohvat vozačevih vrata na dosta dobro izrađenom testnom modelu ponekad je neugodno zaškripao, volan je još uvijek sa mogućnošću podešavanja samo po visini, prilikom ulaska na zadnje sjedište glatko se pomjeraju samo suvozačeva vrata.
A to su sitnice koje izbalansiraju coupe osjećaj (niski položaj sjedenja bez previše prostora, bočna stakla bez okvira…), pročišćena i dopadljiva unutrašnjost, u kojoj se ističu dobro opremljena prednja sjedišta (opremljenost bi bila još bolja kada ne bi bila kožna). Zadnja sjedišta, koja su za odrasle samo silovita, a za djecu upotrebljiva također zbog izofiksa, mogu se spuštati (tj. naslonjači imaju mogućnost obaranja), s tim se povećava već u osnovi dosta prostran prtljažnik sa velikim staklenim pokrovom te brisačima (!).
Zato nema potrebe da Coupe bude tek drugi automobil ispred kuće. Može biti prvi.
U unutrašnjosti su zanimljiva još tri dodatna mjerača, koji mjere volte, njutnmetre i litre, dizajneri nisu zaboravili ni na aluminijske papučice, automatski klima-uređaj i poprilično mjesta sa pretincima za odlaganje stvari.
Prednja sjedišta, uprkos kožnim presvlakama, dovoljno su opremljena zbog toga što pod poklopcem motora i kod podvozja nema novosti. Na testu već isproban 143-‘konjski’, dvolitarski benzinski motor potrebno je kod dinamične vožnje tjerati (forsirati) što bliže crvenom polju mjerača obrtaja, što u putničkoj kabini donosi buku i sve češće poglede na mjerač stanja količine goriva u rezervoaru. Mjenjač je još uvijek samo petobrzinski, što kod motora koji se vrte samo u gornjem dijelu obrtaja znači poprilično prebacivanja ako ne želite na autoputu ili od raskrsnice do raskrsnice biti prepreka vozačima turbodizela. Takve bijele zastave se ipak događaju (misli se na predaju)… Više užitka, koje nudi forsiranje motora u više obrtaje, povezano je sa umjerenom žeđi četverocilindraša, koji je na testu na 100 prevezenih kilometara u prosjeku popio najmanje 10,5 litara, a najviše 11,6 litara. Ako volite da brzo putujete/vozite, računajte na buku motora kod 4.500 obrtaja i 160 kilometara na sat (podatak mjerača).
Coupe daje osjećaj da je u najnovijoj diferencijaciji, prije svega, coupe kojeg gledaš i u kojem se voziš relativno udoban (čvrstina podvozja je dobar kompromis, već poslije 20 kilometara na malo slabijoj podlozi te ne prima, tako da biste se radije odlučili za autobus) i sa kojim se u krivinama ne loviš brze rekorde. Podvozje ima mogućnosti kao i prošlo, znači zadovoljavajući stepen dinamike, ništa više od toga. Očito tako razmišljaju i uvoznici koji nisu postavili pneumatike za dinamičnu vožnju. ESP (za nedjeljne takmičare) je isključiv.
